Karl Georg Büchner (17.10.1813.-19.2.1837.)

Njemački liječnik i pisac rodio se u Goddelau i kao sin liječnika, premda se zanimao za jezike, diplomirao je medicinu u Strasbourgu. Već u petnaestoj godini zarazio se – pod utjecajem utopijskih komunista Babeufa i Saint-Simona – politikom pa je kasnije osnovao tajno društvo planirajući revoluciju. S teologom F.L. Weidigom objavio je revolucionarni pamflet Der Hessiche Landbote pozivajući seljake na pobunu. Optužen za izdaju, za razliku od Weidiga koji je završio u zatvoru, uspio je pobjeći preko granice u Strasbourg gdje je završio i doktorirao medicinu.

Nakon što je na sveučilištu u Zurichu dobio mjesto profesora anatomije preselio je u Švicarsku gdje je umro od tifusa u 23. godini. Prvo napisano djelo bila je politička drama o Francuskoj revoluciji Dantonova smrt (1835.), da bi iste godine objavio novelu Lenz, temeljenu na životu pjesnika iz vremena Sturm und Dranga. Godine 1836., godinu prije svoje smrti, napisao je Leoncea i Lenu, obično žanrovski klasificiranu kao komediju iz života aristokrata. Smrt ga je prekinula u radu na Woyzecku, a fragmenti su objavljeni posthumno.

Napisao je i danas izgubljenu dramu Pietro Aretino, a preveo je i dva romana Victora Hugoa. Kao pisac potpuno je zaboravljen nakon nekoliko desetljeća da bi ga moderne promjene u dramskoj književnosti otkrile kao anticipatora novog dramskog modela, tretirajući ga kao začetnika moderne dramaturgije i prvoga autora koji je u Woyzecku na scenu doveo anti-heroja, prvoga marginalca koji je postao protagonist ozbiljne drame.
(J.B.)